Existentialism in the novel „On the Edge of Reason“ by Miroslav Krleža

Razvitkom moderne filozofije egzistencijalizma između dva svjetska rata, egzistencijalizam se oformio i kao zasebni književni pravac koji tematizira temeljne filozofske probleme čovjekove egzistencije. 20 stoljeće obilježile su brojne katastrofe: dva svjetska rata, genocidi, totalitarni režimi i tehnološki razvitak koji se nerijetko koristio protiv čovjeka umjesto poboljšanja kvalitete života. Sve navedeno utjecalo je na filozofe i književnike te njihovu umjetnost. Među značajnim predstavnicima egzistencijalističke književnosti ubrajaju se Jean-Paul Sartre („Mučnina“), Albert Camus („Stranac“) i Franz Kafka („Preobrazba, „Proces“) čiji se tekstovi komparatistički analiziraju uz roman „Na rubu pameti“ Miroslava Krleže. Tematsko-idejni plan egzistencijalističkih romana temelji se na problematičnosti prirode čovjekove egzistencije i kritičkom prikazu društva koje potiskuje čovjekovu individualnost što naposljetku uzrokuje dehumanizaciju pojedinca. S obzirom na to da egzistencijalistički romani sukobljavaju društvo i pojedinca, glavni lik je ujedno i nositelj egzistencijalističke ideje, stoga se većina pripovijedanja oslanja na njegovu psihu koja se otkriva brojnim solilokvijima obilježenim ironijskim diskursom koji „zavodi“ čitatelja.With the development of the modern philosophy of existentialism between the two world wars, existentialism was formed as a separate literary direction that thematized the fundamental philosophical problems of human existence. The 20th century was marked by numerous catastrophes: two world wars, genocides, totalitarian regimes and technological developments that were often used against man instead of improving the quality of life. All of the above influenced philosophers and writers and their art. Important representatives of existentialist literature include Jean-Paul Sartre ("Nausea"), Albert Camus ("The Stranger") and Franz Kafka ("The Metamorphosis," "The Trial"), whose works are comparatively analyzed with Miroslav Krleža's novel "On the Edge of Reason". The thematic-ideological plan of existentialist novels is based on the problematic nature of human existence and a critical presentation of society that suppresses human individuality, which ultimately causes the dehumanization of the individual. Given that existentialist novels clash with society and the individual, the main character is also the bearer of the existentialist idea, so most of the narration relies on his psyche, which is revealed by numerous soliloquies marked by ironic discourse that "seduces" the reader